Hepatitis B

Što je hepatitis B? 

Hepatitis B je infekcija jetre uzrokovana virusom hepatitisa B, koja se širi dolaskom u kontakt sa zaraženim tjelesnim tekućinama.

Većina infekcija razvija se dolaskom u kontakt sa zaraženom krvlju, no i sjemena tekućina, slina i vaginalni sekret također mogu biti izvor zaraze.

Nakon akutne ili kratkotrajne infekcije hepatitisom B neke osobe razvijaju kroničnu ili dugotrajnu infekciju.

Nauseous man

Koji su znakovi i simptomi hepatitisa B? 

Mnogo osoba nema nikakvih znakova ni simptoma povezanih s kratkotrajnom infekcijom, ali ako se pojave, ti simptomi mogu obuhvaćati:

  • žuticu (žutu boju kože ili bijeloočnica)
  • tamnu boju mokraće
  • umor
  • gubitak apetita
  • nelagodu u abdomenu
  • mučninu
  • povraćanje
  • vrućicu.

Koje su moguće komplikacije hepatitisa B? 

Neke osobe mogu razviti kroničnu ili dugotrajnu infekciju. Što je osoba mlađa u trenutku zaraze, to je i veća vjerojatnost da će razviti kronični hepatitis B. Na primjer, do 90 % novorođenčadi zaražene virusom može razviti kronične infekcije u usporedbi s manje od 5 % zaraženih odraslih osoba.

Osobe s kroničnom infekcijom izložene su većem riziku od komplikacija, uključujući cirozu (ožiljkavanje jetre) i rak jetre (hepatocelularni karcinom).

couple illustration

Kako se hepatitis B širi? 

Hepatitis B širi se dolaskom u kontakt sa zaraženim tjelesnim tekućinama, kao što je krv, ili tijekom spolnog odnosa. U EU-u/EGP-u prijenos virusa spolnim putem najčešći je put prijenosa.

Ponekad, no u rjeđim slučajevima, u zdravstvenim ustanovama dolazi do prijenosa zbog neodgovarajuće sterilizacije medicinske opreme ili ponovne upotrebe štrcaljki i igala. Prijenos putem transfuzija krvi ili krvnih proizvoda danas je u Europi rijedak zahvaljujući učinkovitim programima za sigurnost krvi.

Virus se može prenijeti i prilikom poroda. To se u Europi događa rijetko zahvaljujući programima testiranja tijekom trudnoće (antenatalni probir) i cijepljenju odmah nakon rođenja kada je testiranjem utvrđeno da je majka pozitivna na taj virus. Međutim, prijenos sa zaražene majke na njezino dijete tijekom trudnoće ili prilikom poroda (vertikalni prijenos) i dalje je jedan od najčešćih putova prijenosa na globalnoj razini.

Virus se ponekad može prenositi i zajedničkim korištenjem predmeta koji su kontaminirani zaraženim tjelesnim tekućinama. Predmeti koji prodiru u kožu ili sluznicu, kao što su britvice i četkice za zube, mogu dovesti do izlaganja zaraženoj krvi. 

Tko je izložen riziku od hepatitisa B?

Iako se svatko može zaraziti hepatitisom B, sljedeće su skupine izložene većem riziku:

  • osobe koje imaju spolne odnose s osobama oboljelima od hepatitisa B
  • osobe koje ubrizgavaju drogu ili zajednički koriste igle, šprice i druge vrste pribora za uzimanje droge
  • novorođenčad majki oboljelih od hepatitisa B
  • osobe koje žive u kućanstvu s osobom oboljelom od hepatitisa B
  • određene skupine bolesnika kao što su dijabetičari ili osobe na dijalizi 
  • zdravstveni radnici koji su u svojem poslu izloženi krvi.
process of vaccination illustration

Kako se hepatitis B može spriječiti? 

Cijepljenje protiv hepatitisa B najučinkovitiji je način sprječavanja zaraze. Sigurna i učinkovita cjepiva pružaju visoku razinu zaštite, a većina europskih zemalja provela je univerzalne programe cijepljenja djece protiv hepatitisa B.

Može se spriječiti i

  • primjenom sigurnih praksi ubrizgavanja
  • praksama za sigurnije spolne odnose
  • sveobuhvatnim strategijama za sigurnost krvi
  • strogim kontrolama infekcija u zdravstvenim ustanovama.

Kako se hepatitis B liječi? 

Većina bolesnika ne prima posebno protuvirusno liječenje za akutni hepatitis B te im se pruža potporna skrb na temelju njihovih simptoma.

Kronična infekcija hepatitisom B može se liječiti protuvirusnim lijekovima. Liječenjem se osoba ne može izliječiti od infekcije, ali se njime može usporiti ili zaustaviti progresija ciroze, smanjiti vjerojatnost nastanka raka jetre i poboljšati dugoročno preživljenje. 

Napomena: Informacije iznesene u ovom informativnom članku namijenjene su općem informiranju i ne bi se smjele upotrebljavati kao zamjena za pojedinačne stručne savjete i prosudbe zdravstvenih radnika.